Gloria, Rita, Patty i ja u peruanskom restoranuDa se malo javim prije "guzve" koja slijedi...
Danas nam dolazi Amy, Jeffova mladja sestra, a sljedeci vikend Masa. Znaci, puna kuca dragih ljudi! Idem po Amy na aerodrom danas popodne, a trenutno radim omiljene kucanske poslove, tipa ribanja kade, pranja podova i ostalo, ne bi li sve blistalo kad mi dodje sogica.
Enivej, U Bogoti je bilo zanimljivo/naporno/korisno/drugacije. Bogota je ogroman grad, od otprilike 8 milijuna stanovnika, na 2,600 metara nadmorske visine, s brdima svuda u okruzenju. Jako je zagadjeno, prenatrpano, guzva je 24 sata i grad, bas kao i recimo NY, nikad ne spava. Ljudi su dragi, vedri, nasmijani, muzikalni, poneki vrlo, vrlo siromasni. Muzike nikad ne nedostaje, bilo od ulicnih sviraca, do autobusa koji prevoze ljude i iz kojih tresti. Umjetnost im je lijepa, vesela, sarena... Za razliku od Managve ciji je centar kompletno stradao u jakom potresu sedamdesetih i koji nikad nisu ponovno izgradili, ovaj grad ima staru jezgru, lijepe crkve, spomenike, ali ono sto mu nedostaje, vjerojatno zbog toga sto je u biti na vrhovima Anda su parkovi, zelene povrsine, vrtovi...jednostavno nema mjesta. Tako da gotovo svi zive u stanovima, visokim neboderima, a gotovo nitko u kucama.
Promet je najgori od svega: voze kao manijaci i jednostavno ima previse automobila. Za razliku od Evrope i Amerike, u Latinskoj Americi pjesaci nemaju prednost. Nitko nece stati cak ni kad se pjesacima upali zeleno svijetlo. Ako ne pazis, ode glava...
Sto se posla tice, bilo je super. Naravno, bilo je tesko prevoditi na sva tri jezika i to konstantno mijenjajuci jezik ovisno o tome tko se obracao Bosancima i kome su se oni obracali, ali mislim da sam obavila dobar posao i definitivno sam sigurna da mogu prevoditi u bilo kojoj situaciji. Bosanci su bili super, jako simpaticni i smijesni i nadam se da cu ih opet sresti. Bilo je i super Kolumbijaca na konferenciji, neki su cak i plakali na rastanku. Upoznali smo tipa koji je bivsi pripadnik gerile, jednog bivseg generala, puno ljudi s invaliditetom koji imaju gomilu duha i jos svakavih zanimljivih likova.
Hrana je ful cudna, jedu juhu od banane za rucak, a za dorucak, pravu pravcatu govedju juhu s komadima mesa i tijesteninom. Najbolja stvar su svijeze iscijedjeni sokovi od svakakvog tropskog voca i super fina kava, koja im je ujedno i nacionalno pice i koje se zove Tinto. Takodjer, osim kave pije se i Aromatica sto je nesto poput caja pripravljenog od raznih vrsta voca i zacinskog bilja poput mente, kamilice i sl. Sve se kuha u vodi vrlo kratko i onda ostavi poklopljeno. Posluzuje se u staklenom vrcu tako da se vide svi kuhani sastojci. Vrlo mirisno, vrlo fino, osvjezavajuce...
Nasla sam se i s prijateljicama iz Nikaragve ciji su muzevi sad u Bogoti i s mojim bivsim sefom. Organizirali su mi predivnu veceru u finom peruanskom restoranu. Sve je bilo jako fino, puno smo se smijali i sve u svemu, bilo je to nezaboravno vece.
Toliko od mene za ovaj put.
Pusa,
I.
